# Katedrala svetog Lovre Trogir

Katedrala svetog Lovre Trogir

Gradnja trogirske katedrale započela je 1213. godine na temeljima ranokršćanske katedrale koju su uništili Saraceni 1123. godine.

Baš poput prethodne, i ova je posvećena Svetom Lovri, no poznata je i kao katedrala svetog Ivana, zaštitnika grada koji je preminuo 1111. godine. Sveti Ivan je bio biskup koji je bio poznat po svom besprijekornom životu i otporu mađarskom kralju Kolomanu koji je u svoje vrijeme okupirao Dalmaciju i cijelu Hrvatsku.

Katedrala je većinom izgrađena u romaničkom stilu, po ideji majstora Stjepana i Mateja, u periodu do 1251. godine, dok je gotički svod izgrađen u 15. stoljeću.

Gradnja katedrale završila je 1589. godine, dovršetkom zadnjeg kata zvonika u stilu manirizma arhitekta Trifuna Bokaniča, za čiju je gradnju trebalo skoro dva stoljeća. Prvi je kat, djelo Matije Gojkovića, građen u gotičkom stilu, nakon što su je mlečani uništili 1420. godine, dok drugi ima obilježje venecijanske cvjetne gotike iz 15. stoljeća, s prozorima koji podsjećaju na prozore Ca' d'Oro.



Andrija Aleši je 1460. godine dobio zadatak da uz nadsvođeno predvorje katedrale svetog Lovre dogradi krstionicu. Istovremeno kada je započela izgradnja krstionice Aleši radi i na preoblikovanju katedralne sakristije. Gradnja krstionice trajala je sve do 1467. godine. Andrija Aleši i Nikola Firentinac 1468. godine potpisuju s trogirskim kaptolom ugovor o izgradnji kapele svetog Ivana Trogirskog. Treći kat zvonika je dovršen krajem 16. stoljeća, a četvrti piramidalni završetak krase četiri manirističke skulpture mletačkog kipara Alessandra Vittoria.

Kapela svetog Ivana Trogirskog renovirana je 2002. godine pod vodstvom američke zaklade Venetian Heritage Incorporation i njenim čelnim čovjekom Lowrencom Lovettom. Nakon što je u travnju 2010. godine završena obnova južnog portala Petra Pozdanića, zajedno s kneževim baroknim vratima iznad kojih se nalazi natpis biskupa Preguana koji datira gradnju katedrale u 1213. godine, odmah je postavljena skela za uređenje njezina istočnog pročelja, a istodobno su nastavljeni radovi i na uređenju unutrašnjosti.

Po svemu gore napisanom lako možemo zaključiti da povijest Župe svetog Lovre u Trogiru seže u ranokršćansko doba. O katedrali povjesničar Ivan Lucić piše da „mora da je najstarija crkva u gradu, budući da je spominje car Konstantin Porfirogenet koji je živio prije tisuće godine Gospodnje“. U temeljima današnje katedrale doista su nađeni ostaci ranokršćanske crkve, pa se slobodno može govoriti o kontinuitetu kršćanstva na otoku od 5. stoljeća sve do danas.

Pretpostavljamo da postanak trogirske biskupije datira još od 8. stoljeća, a poznato je da biskup u Trogiru stoluje još od 998. godine. Katedrala je posvećena svetom Lovri, španjolskom đakonu koji je mučen i pogubljen u Rimu, za cara Valerijana, 258. godine.

O drugim crkvama na teritoriju današnje Župe svetog Lovre Lucić piše da su, prema povijesnim izvorima, do 12. stoljeća postojale još samo tri, a to su: crkva i samostan svetog Ivana Krstitelja, crkva svetog Lava i crkva svetog Duje. Ostaci crkve svetog Duje pronađeni su u temeljima današnje crkve svetog Nikole, dakle kraj južnih, dok se crkva svetog Lava nalazila blizu sjevernih gradskih vrata.

Crkva svetog Martina, smještena južno od glavnog gradskog trga, nastala je u 9. stoljeću, a kasnije je u nju prenesen kult svete Barbare nakon što je srušena njena crkva na kopnu. U starom je dijelu grada kao najmlađa u ovom nizu podignuta crkva svetog Petra u 17. stoljeću. U sklopu Župe svetog Lovre na području Novoga grada i danas stoje crkva Svih Svetih i crkva Gospe od Karmela.

Svojevremeno su ovi spomenici bili živući dokaz snage vjere gusto naseljenog grada na otoku, pa je svaka četvrt imala svoju crkvu i svoga zaštitnika, pripadajući Trogirskom kaptolu i štujući zaštitnika svetog Lovru i suzaštitnika svetog Ivana, sve do ukidanja biskupije 1828. godine.

O prisutnosti žive Crkve govore i samostani redovnica benediktinki i dva muška samostana: samostan dominikanaca i franjevački samostan svetog Ante na Dridu.

Nakon Drugog vatikanskog koncila dogodila se promjena u strukturi velikih župa kakva je do tada bila i trogirska. Od jedne župe nastale su ubrzo, biskupskom odredbom, tri nove župe: župa svetog Lovre, župa svetog Jakova na Čiovu i župa Gospe od Anđela na kopnenom dijelu Trogira. Uz ove tri župe, Trogirskom dekanatu pripadaju i župe u Slatinama, Arbaniji, Okrugu, Segetu, Vinišću i Drveniku Velikom.

Danas ova Župa broji oko 4500 vjernika. Božja služba primarno se vrši u katedrali, dok se u ostalim crkvama služi na blagdane titulara crkve.

---