Zagrebačka Katedrala
Zagrebačka katedrala ili Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava, najveća je hrvatska sakralna građevina. Jedan je to od najvrjednijih spomenika hrvatske kulturne baštine.
Zagrebačka katedrala je prva i najznačajnija gotička građevina Hrvatske.
Kralj Ladislav utemeljio je biskupiju još u 11. stoljeću.
Zagrebačku biskupiju osnovao je kralj Ladislav 1094. godine i podredio je nadbiskupiji u Ostrogonu. Te iste godine, prema hrvatskoj tradiciji, osnovana je i katedrala. U literaturi pak ne možemo pronaći konkretan odgovor na pitanje je li utemeljitelj biskupije, Ladislav, doista dao sagraditi katedralu ili je za te potrebe poslužila neka već postojeća crkva.
Postoje čak neki dokazi koji nam daju naslutiti da je to mogla biti crkva benediktinaca, koja je pripadala njihovu samostanu. Jedan od argumenata protiv teorije prema kojoj je utemeljitelj bio kralj Ladislav potkrijepljen je povijesnom činjenicom da je kralj umro samo godinu dana nakon osnutka katedrale. Smatramo stoga da nije imao dovoljno vremena da taj projekt privede kraju. Još je značajnija činjenica kako njegov doprinos u gradnji katedrale nije zabilježen u ispravi nadbiskupa Felicijana, za kojeg pretpostavljamo da bi nešto takvo sigurno spomenuo. Većina se povjesničara slaže da je najstarija zagrebačka katedrala izgrađena na mjestu na kojem se nalazi današnja, ali nije sasvim sigurno gdje se točno nalazila.
Pretpostavljamo da je prva katedrala bila jednobrodna te je, poput mnogih ugarskih sakralnih građevina toga doba, završavala apsidom. Kralj Ladislav pridonio je biskupiji i tako što je doveo Čeha Duha i postavio ga za prvog biskupa Zagrebačke biskupije. Time je djelovanjem biskupija od samog početka bila snažna jezgra razvoja kulture u ovom kraju. Također, sačuvano je više dragocjenih rukopisnih knjiga koje je Duh donio u Zagreb.
Za vrijeme prve obnove katedrale zaslužan je biskup Timotej, koji ju je počeo sa temeljnom obnovom u gotičkom stilu, nakon što je teško je nastradala za provale Tatara koja se dogodila 1242. godine.
Obnova je nastavljena u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama, da bi u periodu između 1633. i 1641. godine dobila svoj masivan renesansni toranj, koji je izveden po projektu Ivana Albertala. On je u katedrali 1632. godine izveo mrežasti kasnogotički svod. Požari i navala neprijatelja više su ju puta oštećivali, ali najteži udarac ju je pogodio u Velikom potresu 1880. godine. Nakon tog potresa još je jednom provedena temeljita obnova katedrale u neogotičkom stilu. Ovaj put je obnova trajala između 1880. - 1906. godine, po nacrtima bečkog graditelja F. Schmidta, a gradnju je vodio Hermann Bolle. On će tijekom izvođenja radova na restauraciji, dijelom izmijeniti prvotne Schmidtove projekte, osobito rješenja vrhova tornjeva. Dio kula tad je srušen.
U ovoj je restauraciji zagrebačka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik. Krase je dva vitka tornja, visoko krovište, te novi stupovi u svetištu i oltarima koji su zamijenili većinu baroknih oltara iz 18. stoljeća.
Bila je pokrivena raskošnim krovom od glaziranog crijepa koji je kasnije nažalost uklonjen. Umjesto starih grobnica biskupa i velikaša, iza glavnog je oltara sagrađena nova grobnica za zagrebačke nadbiskupe.
Uz druge velikane, u grobnici počivaju i hrvatski mučenici Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, čije su kosti ovamo prenesene 28. travnja 1919. godine iz Bečkog Novog Mjesta i pokopane 30. travnja 1919. godine. Sin Petra Zrinskoga grof Ivan Antun Zrinski (njegovi posmrtni ostatci u organizaciji Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, preneseni su 26. veljače 1944. godine i pokopani 4. ožujka 1944. godine), Eugen Kvaternik (njegovi posmrtni ostatci preneseni su i pokopani su 1921. godine).
U njoj su pokopana i posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: stožernici blaženi Alojzije Stepinac, Franjo Šeper i Franjo Kuharić.
Još od 1990. godine Zagrebačka katedrala je okružena metalnom mrežom skela. Kako bi zabljesnula u punom sjaju, na ljeto 1997. godine s tornja su skinuti i zamijenjeni korozijom uništeni devedesetogodišnji limeni satovi. Svih osam novih satova odliveno je u bronci u obiteljskoj ljevaonici Kranjčević u Markuševcu, podno Sljemena. Svaki je sat promjera 3 metra i 20 cm, a svaki je težak oko 600 kilograma. Za izradu satova utrošeno je 8 tona bronce i mjedi.
Godine 2008. hrvatski je producent Dominik Galić producirao, a redatelj Eduard Galić režirao dokumentarni film o obnovi zagrebačke katedrale.
Privatni smještaj direktno od vlasnika na www.SMJESTAJ.com.hr/trazi
Prati nas na facebooku za više članaka o Hrvatskoj. Podijeli ovaj članak klikom na gumbe desno. Hvala
Nadogradi ovaj zapis
Bio si na ovom mjestu? Podijeli s nama svoja iskustva ili fotografije.
Napiši svoju verziju članka. Nagrađujemo vlasnike apartmana.
