# Crkva Sv. Nikola Tavelić Zagreb - Kustošija

Crkva Sv. Nikola Tavelić Zagreb - Kustošija

Krajem 19. stoljeća događa se nagli razvoj industrije u Zagrebu, pa tako i samog grada. Od 1880. do 1910. godine (dakle u svega 30 godina) grad se utrostručio, te je dosegao brojku od 80000 stanovnika, a već 1920. godine broj žitelja premašuje 100000. Jednakom se brzinom povećava i broj stanovništva najbliže zagrebačke okolice.

Povećanjem broja stanovnika povećavao se i broj vjernika, pa se pojavila i potreba za novim vjerskim objektima. U gradu koji je do Prvog svjetskog rata imao samo četiri župe (sveti Marko na Gornjem gradu, sveta Marija na Dolcu, sveti Ivan u Novoj Vesi i sveti Petar u Vlaškoj), nadbiskup dr. Antun Bauer je osnovao župu svetog Blaža, a 1932. župu svetog Antuna Padovanskog. Ipak, zbog daljnjeg povećanja broja stanovnika, u nadbiskupiji se počelo ozbiljno razmišljati o osnivanju novih župa. Znamo li da je, prema procjeni nadbiskupije, idealan broj vjernika po župi 6000, vidimo koliko su župe u gradu već tada bile prevelike. Osnivanje župa i izgradnja crkvi složen je posao, koji zahtijeva značajna sredstva i dobru pripremu. Tako je posao oko osnivanja novih župa čekao novoga zagrebačkog nadbiskupa, danas našega blaženika, Alojzija Stepinca. On je već 1934. godine započeo prikupljati novac za osnutak osam novih župa. Treba spomenuti da je pritom imao itekako velikih otpora i u crkvenim redovima. Jer, vremena su ekonomski zaista bila teška i nesigurna. Ali, on je uporno nastavio s osnivanjem novih župa i u najteže ratno vrijeme. Znamo li da su nakon 1945. godine nove komunističke vlasti zabranile osnivanje novih župa, onda vidimo pravi napor našeg blaženika i na tom području.

Kustošiju naseljava radništvo koje uglavnom radi u Zagrebu, za razliku od Vrapča koje je tada ipak bilo tek seoska općina. Zbog toga se 1937. godine osniva samostalna općina Kustošija. Stanovnici Kustošije u to su vrijeme uglavnom rimokatolici, a u crkvenom pogledu do 1931. godine pripadaju župi svete Barbare u Vrapču. Nakon toga veći dio Kustošije ulazi u novoosnovanu župu svetog Antuna Padovanskoga. U vjerski zapuštenoj Kustošiji franjevci započinju povećanu duhovnu aktivnost i održavaju redovne nedjeljne mise u osnovnoj školi. Početkom tridesetih godina u Kustošiju dolaze i časne sestre Službenice milosrđa. U okviru samostana sagrađena je i prva kapela u Kustošiji, posvećena svetom Alojziju, a koju je 20. lipnja 1937. godine blagoslovio nadbiskup Stepinac.

Nakon što je 1935. godine u Zagrebu osnovano osam novih župa, došao je red i na Kustošiju. Već 1939. godine Kustošija je imala 11000 stanovnika. Trebalo je pronaći sposobnoga svećenika kojemu bi povjerili osnutak župe. Odabran je velečasni Vilim Cecelja, sposoban mladi svećenik, do tada župnik u Hrastovici kod Petrinje.

Trebalo je odabrati i zaštitnika župe. Bilo je više prijedloga koji su otpadali zbog najrazličitijih razloga. Ime zaštitnika „Sveti Duh“ bijaše drugo ime za susjednu župu svetog Antuna Padovanskog, sveti Alojzije (zaštitnik kapelice) nije dolazio u obzir jer nadbiskup nije želio da netko pomisli da je župu prozvao po sebi i tako redom. Tada je novi župnik Cecelja predložio hrvatskoga blaženika Nikolu Tavelića, čija je kanonizacija upravo tada bila aktualna. Zatraženo je posebno odobrenje iz Rima da se dopusti da zaštitnik župe bude blaženik. Slično se dogodilo koju godinu prije sa susjednom župom blaženog Marka Križevčanina. Odobrenje je stiglo 7. lipnja 1939. godine, pa je tada blaženik Nikola Tavelić dobio pravo na svoju prvu župu.

Tijekom proljeća 1939. godine traju dogovori oko osnutka župe u Kustošiji. Bilo je tu raznih nesuglasica, problema i nezadovoljstva (neki su se nadali da će župa biti povjerena franjevcima konventualcima, kao i ona svetog Antuna). Novac je, kao i uvijek, bio velik problem. Stanovnici Kustošije bili su uglavnom siromašni radnici. Trebalo je riješiti i niz administrativnih problema, kako na državnom tako i na crkvenom polju. Nastali su i problemi razgraničenja s drugim župama, problem oko grobljanskih pristojbi u Vrapču i drugi. I mjesni su komunisti (a bilo ih je, jer se uglavnom radilo o radničkom stanovništvu) podmetali i opstruirali rad na osnivanju župe, koliko su god mogli. Unatoč svemu, posebno zahvaljujući upornosti župnika Cecelje, radovi na osnivanju župe privedeni su kraju.

Konačnu je odluku ipak donio nadbiskup Stepinac, nakon čega je svako daljnje protivljenje bilo uzaludno. Datum osnutka župe usko je vezan uz njena zaštitnika (4. lipnja 1939. godine). Na dan 29. lipnja, na blagdan svetog Petra i Pavla, u prisutnosti nadbiskupa Stepinca svečano se osniva župa u Kustošiji, prva u Hrvatskoj posvećena blaženom Nikoli.

Osnutak župe značajan je događaj u životu Kustošije. Ali, bio je to tek prvi korak.

Najveći problem na samom početku bio je nedostatak crkve. Stanovništvo je bilo siromašno, pa je župnik na druge načine pokušavao doći do nekih sredstava za izgradnju. Treba spomenuti da je nadbiskup Stepinac pomagao izgradnju crkvi u župama koje je osnovao. Čak je planirao prodati pojedina crkvena dobra da bi se namakla sredstva za izgradnju. Ipak, svećenici koji su se protivili njegovoj ideji, uspjeli su ishoditi zabranu Svetoga Oca za prodaju crkvenoga zemljišta. Danas znamo da je naš blaženik i opet imao pravo jer su nekretnine crkvi nakon 1945. godine svakako oduzete, a nove crkve nisu sagrađene. „Nadbiskup je jasno vidio situaciju u svijetu i htio je Crkvu unaprijed osloboditi omraženog tereta bogatstva i novac privesti uistinu za korist Crkve, ali birokracija i isprazne nade starije gospode u bolju i sigurniju budućnost bile su jače. Danas od svega toga nema koristi ni Crkva ni seljaci, nego komunizam koji je upotrijebio crkveno blago da vodi propagandu protiv Boga i Crkve“.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja nabavke zemljišta za crkvu u centru Kustošije, providnost je pomogla da se pronađe lokacija. Kako se u mjestu upravo gradila nova škola, općinske su vlasti, na nagovor župnika, odlučile da se na sjevernom dijelu parcele sagradi crkva. Donacijama, prodajom kuće u vlasništvu župe, milodarima, ali i uz pomoć općine, započelo se sa gradnjom crkve.

Dana 16. studenoga 1941. godine dr. Josip Lach, pomoćni biskup zagrebački, blagoslivlja kamen temeljac za novu crkvu. Usprkos ratnim neprilikama, već dvije godine kasnije, na Tavelićevo 14. studenoga 1943. godine nadbiskup Stepinac posvećuje novu crkvu. Za ono vrijeme bila je to zaista impozantna građevina, a sagrađena je svega četiri godine nakon osnutka župe i dvije godine nakon početka gradnje. Župnik koji je sve to započeo tada više nije bio kustošijski župnik, jer je u veljači 1942. godine Cecelja postao vojni dušobrižnik, a na mjestu župnika zamjenjuje ga Antun Frimel, novi župnik.

Do 1945. godine Kustošija je u nekoliko navrata pretrpjela teško bombardiranje. Saveznicima je bila zanimljiva pruga koja je iz Grčke išla za Njemačku. Prolazila je kroz Zagreb, pa su dijelovi grada uz prugu stradali u bombardiranjima. Tako je u donjoj Kustošiji srušen čitav niz kuća. U bombardiranju je stradao i samostan časnih sestara, a kapelica svetog Alojzija dobila je direktan pogodak.

Crkva na sreću nije stradala. U jednom je bombardiranju oštećen tek župni dvor (dobio je napuklinu koja i danas postoji).

Nakon 1945. godine život se počeo vraćati, ali u novim, sasvim drukčijim prilikama. Mnogo je ljudi stradalo, neke su obitelji nestale, siromaštvo i progoni bili su svakodnevni. Život se nastavlja, ljudi i dalje dolaze i okupljaju se. Okolnosti vezane uz crkvu bitno su se izmijenile. Pod sumnjom da je „državni neprijatelj“ bio je i kustošijski župnik Frimel. Država oduzima crkvena imanja, a pod poznatom floskulom da je vjera stvar pojedinca, zabranjuju se sve laičke vjerske udruge. Godine 1952. ukida se vjeronauk u školama, a Bogoslovni se fakultet isključuje iz Zagrebačkog sveučilišta.

U Kustošiji se nastavlja uređenje crkve. Godine 1958. mijenjaju se stakla na prozorima, 1962. godine nabavljene su nove klupe za crkvu, 1964. godine je postavljen i blagoslovljen novi oltar i kip blaženog Nikole Tavelića, 1969. godine u crkvi su instalirane nove orgulje.

Godine 1970. Nikola je Tavelić proglašen svetim. Bio je to poseban događaj za cijelu župu. Glavna proslava kanonizacije u Hrvatskoj bila je upravo u našoj župi. Od ostalih zahvata na uređenju crkve treba spomenuti da je 1986. godine započelo uređenje bočnog trijema crkve i prostora pred župnim dvorom, 1993. godine popravljen je krov crkve, 1998. godine obnavlja se svetohranište i ambon, a 2002. godine su konačno postavljene velike nove orgulje, jedne od najvećih u nadbiskupiji.

Za kraj da još spomenemo da su 1997. i 1998. godine sagrađena još dva manja sakralna objekta u ovoj župi - raspelo u Kustošijanskoj ulici i raspelo u Svačićevoj ulici.

---