Župna Crkva Svetog Mihaela Arkanđela Zagreb - Dubrava
Zagreb se 30-ih godina 20. stoljeća naglo širio. Tako je došla i potreba za osnivanjem novih župa. Toj potrebi spremno odgovara ondašnji zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal, a danas blaženik Alojzije Stepinac.
On poziva u Zagreb fratre Kapucine da preuzmu župu na Istoku grada. Kapucini su se inače već prije, 1618. godine, bili nastanili u Zagrebu, u samom središtu grada. Nastanjeni su bili na Gornjem Gradu, gdje su imali svoj samostan koji im je kasnije oduzela carska vojska. Kao uspomena na tu bivšu prisutnost i danas postoje Kapucinske stube, blizu Griča koje na jednom dijelu povezuju ulicu A. G. Matoša s ulicom Matije Mesnića.
Blaženi Alojzije Stepinac je 01. siječnja 1942. godine blagoslovio crkvu svetog Mihaela, čiju je gradnju osobno pomagao novčanim sredstvima, i predao župu svetog Mihaela na upravljanje fratrima Kapucinima.
Prvi župnik je bio fra Maks Mašić, iz mjesta Vidovec, nedaleko od Varaždina. Crkva je građena sredstvima vjernika (doprinosima) sa svih strana. Kasnije se krenulo sa izgradnjom samostana. Velik dio novca i milodara sa svih strana grada skupio je sluga Božji fra Ante Tomičić. O njemu se i danas vodi postupak za proglašenje blaženim.
Do 2001. godine, gledajući teritorijalno, čitava Dubrava je imala jednu jedinu župu i to župu svetog Mihaela. Te godine župa je zbog dugogodišnjeg naseljavanja novih vjernika narasla do brojke preko 50 000 župljana. Zbog neprestanog doseljavanja novih stanovnika u Dubravu, pa tako i vjernika, u župi su s vremenom bila osnovana dva pastoralna centra, oba u Gornjoj Dubravi.
Prvi pastoralni centar je bio izgrađen na kupljenom zemljištu 1962. godine, pa su ubrzo izgrađene privatne kuće u tadašnjoj Borskoj ulici 35. Danas je to ulica svetog Leopolda Mandića, u kojoj se redovito od 1967. godine održavala nedjeljom i radnim danom euharistija i vjerska pouka.
U ovoj kapeli većinu svog redovničkog, svećeničkog i profesorskog života proveo je prof. dr. sc. fra Tomislav Janko Šagi-Bunić. Bio je tu prisutan od njezina postojanja pa sve do 1994. godine, kada se preselio u obližnji samostan svetog Mihaela, u Donjoj Dubravi. U ovoj se je kući, odnosno kapeli, začela između ostalih i ideja o osnivanju izdavačke kuće „Kršćanska sadašnjost“. Tako je kuća pretvorena u kapelu i pastoralni centar. Bila je susretište i rasadište mnogih plodnih i konkretnih ideja koje su kasnije postale i stvarnost.
Drugi pastoralni centar je napravljen po istom modelu kao i ovaj prije njega. Prva euharistija je služena 1970. godine, a prvi joj je predsjedao tadašnji kardinal Franjo Kuharić. Građena je kao privatna kuća, da bi naknadno bila pretvorena u kapelu i sakralni prostor u kojem se redovito odvijala sva pastorizacija vjernika. Kapela je bila posvećena svetom Lovri Brindiškom, fratru kapucinu i crkvenom naučitelju. Ovakav način gradnje bio je određen komunističkom vladavinom, koja nije dopuštala gradnju nikakvih vjerskih i sakralnih objekata. Župa svetog Mihaela je svakim danom sve više rasla. S vremenom je postala jednom od najvećih župa u Republici Hrvatskoj. Godine 2001., župa je reorganizirana i podijeljena tako da su od nje nastale tri nove župe. To su župa svetog Leopolda Bogdana Mandića, župa blaženog pape Ivana XXIII i župa Kraljice Mira.
Privatni smještaj direktno od vlasnika na www.SMJESTAJ.com.hr/trazi
Prati nas na facebooku za više članaka o Hrvatskoj. Podijeli ovaj članak klikom na gumbe desno. Hvala
Nadogradi ovaj zapis
Bio si na ovom mjestu? Podijeli s nama svoja iskustva ili fotografije.
Napiši svoju verziju članka. Nagrađujemo vlasnike apartmana.
