# Crkva Sv. Mihovila Arkanđela Omiš

Crkva Sv. Mihovila Arkanđela Omiš

Jedna od crkvi koje vrijedi razgledati je svakako i župna crkva u gradu posvećena svetom Mihovilu. Crkva svetog Mihovila u Omišu datira iz 17. stoljeća. Župnu crkvu sagradili su ondašnji mjesni graditelji koji su uspjeli sjediniti značajke gotike, renesanse i ranog baroka. Na ulazu u samu crkvu nalazi se i kip svetog Mihovila kao i prozorska ruža, a na pobočnim zidovima su grbovi mletačkih plemića i grb grada Omiša.

Središnji oltar u crkvi impozantan je, kao i mnoge slike koje se mogu vidjeti u unutrašnjosti župne crkve koje predstavljaju portrete uglednijih plemića s ovoga područja. Unutrašnjost crkve je obogaćena s malim oltarima i kipovima mnogih svetaca.

Župna crkva svetog Mihovila Arkanđela nalazi se u središtu staroga grada. Prvi put se spominje u povijesnim dokumentima, u ugovoru koji je sklopljen na trgu ispred nje 10. siječnja 1282. godine. Smatramo da je crkva sagrađena prije te godine, ali ne znamo koliko prije.

Postoji još jedan vrijedan povijeni podatak o crkve. Naime, pismo pape Pija II. koje datira od 9. veljače 1461. godine, spominje ovu crkvu, i ostale omiške crkve, a u njemu papa naređuje da se tim crkvama vrate neki oteti posjedi.

Godine 1603. u crkvi su bila tri oltara. Glavni oltar posvećen je svetom Mihovilu, a ostala dva su posvećena Uskrnuću Gospodinova, podignut od bratovštine Presvetog Sakramenta, i oltar Gospe od Ružarja. Smatramo da je zvonik bio na preslicu. Prema nekim arheološkim nalazima, dalo se naslutiti da je stara crkva imala pročelje na glavnoj ulici. Crkva je bila premalena za Omiš da bi već 1604. godine započela je gradnja veće, današnje crkve od fino klesanog kamena s lijepim portalom i pokrajnim vratima.

U crkvi možemo primijetiti elemente gotičkog, renesansnog i baroknog stila. Na pročelju je grb Omiša sa žezlom i križem i kamena gotička rozeta s renesansnim motivima. Crkva svetog Mihovila Arkanđela duga je nešto više od 23 metra, široka je 15 i visoka malo iznad 7 metara.

Crkvu je posvetio nadbiskup Sforza Ponzoni 17. lipnja 1627. godine i tom je prigodom naredio da se u svetištu podignu korska sjedala za svećenike i niže klerike.

Zvonik ove omiške crkve podignut je 1724. godine. Glavni oltar u svetištu posvećen je Presvetom Sakramentu, ispred kojega je za župnikovanja don Joze Jurića 1970. godine postavljen drveni oltar prema puku. U crkvi je nekada bilo šest pokrajnih oltara, koje su uzdržavale bratovštine. Od tih oltara ostali su iz prve četvrtine 17. stoljeća oltari svetog Križa, i svetog Ivana Nepomuka, a oltari Gospe i svetog Mihovila djelo su kipara Ivana Rendića, koji su dovršeni 1897. godine.

Tom se prigodom radilo i na obnovi cijele crkve. Crkva je obnavljana i za župnikovanja don Danka Vlašića 1960. – 1961. godine, kao i za don Joze Jurića 1970. godine i don Ljube Bodrožića 1992. godine. Na koru su orgulje iz 1792. godine, koje su rad venecijanskog graditelja Gaetana Moscatellija, koje je župnik Bodrožić 1996. godine dao obnoviti u restauratorskoj radionici Heferer u Zagrebu.

Orgulje su zaštićene kao spomenik kulture 1979. godine, od Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu. U omiškoj crkvi nalazi se veći broj umjetničkih djela zaštićenih kao spomenici kulture. Među njima posebno se ističu dva gotička raspela iz 15. stoljeća. Bojadisano gotičko raspelo na oltaru svetog Križa rad je kanonika Jurja Petrovića.

---