Crkva sv. Elizeja Draguć
Da bi u potpunosti doživjeli ovo maleno mjesto svakako posjetite unutrašnjost barem jedne o četiri crkve. Za posjetiti neku od crkvica u Draguću slobodno se obratite obitelji Zaneli, koja stanuje uz glavni trg, odmah do župne crkve, na adresi Draguć 23 (tel: 052 665 183).
Crkva Svetog Elizeja nalazi se u mjesnom groblju, i najstarija je crkva u mjestu. Građena je kamenjem različite boje koje je planski posloženo u dekorativne slojeve, što je jedinstveni slučaj u Istri, a upućuje na duboku starinu i na bizantske utjecaje, baš kao i svetac kome je posvećena. Unutrašnjost crkve ukrašena je u romaničkom stilu, zidnim slikama s kraja 13. stoljeća. Slike su djelo nepoznatog majstora. Kao i velika većina oslikanih crkvica u Istri i ova je morala u 16. stoljeću biti usklađena s odlukama crkvenog koncila, te su zidovi premazani slojem bijele boje, a freske su skrivene. Ponovno su freske otkrivene tek 1947. godine, a restaurirane od 1986. do 1988. godine.
Jedna zanimljivost koju moramo spomenuti. Naime, tijekom radova na restauraciji fresaka otkriveno je da se ispod njih nalazi još jedan stariji sloj slika, a postolje oltara zapravo je starorimski spomenik.
Freska – Konjanička borba oslikana na površini velarija
Crkvica sv. Elizeja u Draguću čuva fresku s prikazom konjaničke borbe na površini velarija. To je jedina takva figuralna scena u Istri.
Ako ste posjetili Draguć, crkva sv. Elizeja je prva na koju ćete naići. Nalazi se na samom ulazu u naselje, u starom groblju. Grobljanska kapela sv. Elizeja podignuta je krajem 12. stoljeća.
Elizej je starozavjetni prorok, učenik proroka Ilije. Njegov je kult u Istri rano potvrđen, najraniji primjer je crkva pokraj Fažane, koja mu je posvećena još u 6. stoljeća. Dragućanska crkva jednostavna je građevina usred groblja, okružena čempresima, a jedino po čemu se ističe među drugim istarskim kapelicama je kolorizam njene fasade. Izvana je neožbukana, građena od dvije vrste kamena, tamnijeg i svjetlijeg pješčenjaka, naizmjenično slaganog u pravilne vodoravne nizove, po čemu podsjeća na minijaturnu kopiju toskanskih romaničkih crkava.
Freske u sv. Elizeju otkrivene su tek 1946. godine, a smatra se da su urađene krajem 13. stoljeća. Riječ je o kristološkom ciklusu, u dominantnim žutim, crvenim i zelenim bojama, koji se proteže duž južnoga i sjevernog zida crkve. Najbolje očuvana freska je prikaz Raspeća na sredini sjevernog zida. Osim položajem, naglašena je i širokom, okomitom bordurom. Prikazi Navještenja na trijumfalnom luku, Krist na prijestolju u konhi apside te scene iz Kristova života na ostalim zidovima uobičajena su ikonografija. Zanimljivi su i prikazi duša u Abrahamovom krilu – tri patrijarha, bogataša u paklenim mukama, potom parabola o siromašnom Lazaru te konjanička borba na površini velarija. Zadnja spomenuta je ujedno i jedina figuralna scena takve vrste u Istri.
U oblikovanju likova autor je vrlo elementaran, prikazuje samo ono nužno, bez detalja, a pozadina je često plošna, bez prostorne iluzije. Zidne slike pripisane su radionici s kraja 13. stoljeća koja se uklapa u lokalne slikarske tokove i pod pojmom istarske ladanjske romanike objedinjuje se u jednu skupinu s freskama u Bazgaljima.
Prati nas na facebooku za više članaka o Hrvatskoj. Podijeli ovaj članak klikom na gumbe desno. Hvala
Nadogradi ovaj zapis
Bio si na ovom mjestu? Podijeli s nama svoja iskustva ili fotografije.
Napiši svoju verziju članka. Nagrađujemo vlasnike apartmana.