Daleko popularna kuća Cindro oduševit će vas već na prvu. Mnogi su ovdje odsjeli, a još više je onih koji to žele učiniti. Nakon ove priče i vi ćete biti u jednoj od spomenutih grupa.
Cindro je splitska patricijska obitelj, podrijetlom iz Poljica čiji su članovi obavljali različite službe u Splitu. Sudjelovali su u javnom životu grada, a obitelj je stanovala u gradskoj četvrti sv. Martina, u sjevernom dijelu Dioklecijanove palače.
Splitskoj lozi obitelji potvrđeno je austrijsko plemstvo 1822. godine. Danas je kao spomen na obitelj, nama na radost, ostala otmjena dvokatnica smještena neposredno uz glavnu prometnicu koja prolazi Podstranom u Strožancu.
Ugledna splitska obitelj Cindro imala je još u 15. st. zemljišne posjede na više podstranskih lokacija. Poradi zasluga u borbi protiv Turaka, kao zahvalu, mletački je providur obitelji Cindro dodijelio imanje u Strožancu. Ono je ubrzo postalo turskim posjedom, no Mletačka ga je Republika koncem 17. stoljeća vratila vlasnicima te im dukalom 1734. g. potvrdila vlasničko pravo.
Obitelj je uskoro uz obalu podignula zdanje koje je uz stambeno-gospodarsku imalo i obrambenu ulogu. U tlocrt nastambe uklopljene su utvrde i puškarnice, a u 19. stoljeću vila je ukrašena i obiteljskim grbom nad ulaznim vratima koji je prenesen sa splitske obiteljske palače.
Već je u to vrijeme ljetnikovac ugošćivao komorne orkestre, te je služio kao pozornica koncertima i izvedbama ondašnjih novih opera. Takve izvedbe postale su dio tradicije koja se i danas njeguje.
Dvorište kompleksa ima površinu od 900 metara kvadratnih, i danas je pretvoreno u perivoj s pomno odabranim hortikulturnim vrstama među kojima prevladavaju mediteranske vrste. Izdvojiti možemo oleandar, palme, murve i šimšir. Otkako je 1979. g. ljetnikovac zaštićen kao spomenik kulture i nakon toga restauriran, unutarnji se prostor koristi kao ljetni dom njegovih vlasnika, a dvorišni kao otmjena zelena pozornica podstranskih ljetnih kulturnih zbivanja.
Cindro je smješten uza samo more u Strožancu. Mnogi će se složiti daje ovo neosporivo najljepša građevina na cijelom pojasu od Splita do Omiša. Riječ je o bajkovitom, prastarom dvorcu zanimljivih povijesnih priča, koji predstavlja rijetko očuvan ladanjsko-gospodarski sklop iz 17. stoljeća.
Kuća je 1979. godine upisana u registar nepokretnih spomenika kulture. Posebna vrijednost ljetnikovca je očuvani perivoj bujne mediteranske vegetacije. Kompleks svjedoči o povijesnoj tradiciji dalmatinskog patricijata za estetiku okruženja i usklađenog života u njemu.
Nasljednici obitelji Cindro u dvorcu borave za ljetnih mjeseci, kad se u prostoru ljetnikovca održavaju i ljetne kulturne priredbe.
Prema usmenoj predaji, obitelj Cindro je bila poznata liječnička obitelj. Konte Jeronim Cindro za zasluge u Kandijskom ratu dobiva posjed na zapadnom dijelu Strožanca. Ubrzo posjed prelazi u vlast Turaka, da bi ga Mletačka Republika vratila obitelji Cindro 1699. godine.
Na ulaznim vratima vidi se obiteljski grb prenesen iz Palače Cindro u Splitu. Veća kuća služila je u gospodarske svrhe, a sastojala se od konobe i prvoga kata.
Godine 1734. vlasništvo obitelji Cindro potvrđeno je “Ducalom”. Početkom XIX. stoljeća u Poljičana i francuske vojske kuće su zapaljene u znak odmazde. Godine 1884. Josip Cindro podiže drugi kat veće kuće, te s obitelji povremeno živi u njoj. U to vrijeme u ljetnikovcu su česti su i komorni koncerti s ulomcima novih opera.
Nekoliko godina prije II. svjetskog rata zasađena je u dvorištu magnolija koja danas nadvisuje kuću, a obnovljeni su prvi i drugi kat veće kuće. Nakon rata imovina je konfiscirana s izuzetkom za idealnu polovicu koja pripada Marinu Cindru. Kuća je 1979. godine upisana u registar nepokretnih spomenika kulture. Nasljedstvom te otkupom i darovanjima Nikola Cindro postaje vlasnikom čitavog kompleksa kuća i parka.
Godine 1999. počinje obnova kompleksa, da bi ljetnikovac, veća zgrada i popločavanje dvorišta bili restaurirani 2001. godine. Nažalost, zidovi oko kompleksa nisu sanirani. Unutrašnjost dvorca danas je uređena prema modernim potrebama života, a jedino je prizemni dio zadržao patinu starih vremena.
Splitskoj lozi obitelji potvrđeno je austrijsko plemstvo 1822. godine. Danas je kao spomen na obitelj, nama na radost, ostala otmjena dvokatnica smještena neposredno uz glavnu prometnicu koja prolazi Podstranom u Strožancu.
Upoznajte malo bolje obitelj Cindro
Ugledna splitska obitelj Cindro imala je još u 15. st. zemljišne posjede na više podstranskih lokacija. Poradi zasluga u borbi protiv Turaka, kao zahvalu, mletački je providur obitelji Cindro dodijelio imanje u Strožancu. Ono je ubrzo postalo turskim posjedom, no Mletačka ga je Republika koncem 17. stoljeća vratila vlasnicima te im dukalom 1734. g. potvrdila vlasničko pravo.
Obitelj je uskoro uz obalu podignula zdanje koje je uz stambeno-gospodarsku imalo i obrambenu ulogu. U tlocrt nastambe uklopljene su utvrde i puškarnice, a u 19. stoljeću vila je ukrašena i obiteljskim grbom nad ulaznim vratima koji je prenesen sa splitske obiteljske palače.
Već je u to vrijeme ljetnikovac ugošćivao komorne orkestre, te je služio kao pozornica koncertima i izvedbama ondašnjih novih opera. Takve izvedbe postale su dio tradicije koja se i danas njeguje.
Zanimljivi detalji kuće Cindro
Dvorište kompleksa ima površinu od 900 metara kvadratnih, i danas je pretvoreno u perivoj s pomno odabranim hortikulturnim vrstama među kojima prevladavaju mediteranske vrste. Izdvojiti možemo oleandar, palme, murve i šimšir. Otkako je 1979. g. ljetnikovac zaštićen kao spomenik kulture i nakon toga restauriran, unutarnji se prostor koristi kao ljetni dom njegovih vlasnika, a dvorišni kao otmjena zelena pozornica podstranskih ljetnih kulturnih zbivanja.Cindro je smješten uza samo more u Strožancu. Mnogi će se složiti daje ovo neosporivo najljepša građevina na cijelom pojasu od Splita do Omiša. Riječ je o bajkovitom, prastarom dvorcu zanimljivih povijesnih priča, koji predstavlja rijetko očuvan ladanjsko-gospodarski sklop iz 17. stoljeća.Kuća je 1979. godine upisana u registar nepokretnih spomenika kulture. Posebna vrijednost ljetnikovca je očuvani perivoj bujne mediteranske vegetacije. Kompleks svjedoči o povijesnoj tradiciji dalmatinskog patricijata za estetiku okruženja i usklađenog života u njemu.
Nasljednici obitelji Cindro u dvorcu borave za ljetnih mjeseci, kad se u prostoru ljetnikovca održavaju i ljetne kulturne priredbe.
Prema usmenoj predaji, obitelj Cindro je bila poznata liječnička obitelj. Konte Jeronim Cindro za zasluge u Kandijskom ratu dobiva posjed na zapadnom dijelu Strožanca. Ubrzo posjed prelazi u vlast Turaka, da bi ga Mletačka Republika vratila obitelji Cindro 1699. godine.
Na ulaznim vratima vidi se obiteljski grb prenesen iz Palače Cindro u Splitu. Veća kuća služila je u gospodarske svrhe, a sastojala se od konobe i prvoga kata.
Godine 1734. vlasništvo obitelji Cindro potvrđeno je “Ducalom”. Početkom XIX. stoljeća u Poljičana i francuske vojske kuće su zapaljene u znak odmazde. Godine 1884. Josip Cindro podiže drugi kat veće kuće, te s obitelji povremeno živi u njoj. U to vrijeme u ljetnikovcu su česti su i komorni koncerti s ulomcima novih opera.
Nekoliko godina prije II. svjetskog rata zasađena je u dvorištu magnolija koja danas nadvisuje kuću, a obnovljeni su prvi i drugi kat veće kuće. Nakon rata imovina je konfiscirana s izuzetkom za idealnu polovicu koja pripada Marinu Cindru. Kuća je 1979. godine upisana u registar nepokretnih spomenika kulture. Nasljedstvom te otkupom i darovanjima Nikola Cindro postaje vlasnikom čitavog kompleksa kuća i parka.
Godine 1999. počinje obnova kompleksa, da bi ljetnikovac, veća zgrada i popločavanje dvorišta bili restaurirani 2001. godine. Nažalost, zidovi oko kompleksa nisu sanirani. Unutrašnjost dvorca danas je uređena prema modernim potrebama života, a jedino je prizemni dio zadržao patinu starih vremena.
Privatni smještaj direktno od vlasnika na www.SMJESTAJ.com.hr/trazi
Prati nas na facebooku za više članaka o Hrvatskoj. Podijeli ovaj članak klikom na gumbe desno. Hvala
Nadogradi ovaj zapis
Bio si na ovom mjestu? Podijeli s nama svoja iskustva ili fotografije.
Napiši svoju verziju članka. Nagrađujemo vlasnike apartmana.
