Tvrđava Sv. Nikole nalazi se na samom ulazu u kanal Sv. Ante. Sagrađena je tijekom 16. stoljeća radi obrane grada od turskih napada s mora. Danas stoji i zorno prikazuje stanje grada i njegov razvoj u tom periodu.
Projektirao ju je mletački vojni graditelj Michiele Sammichelle. Donji dijelovi tvrđave sazidani su od bijelog kamena, a gornji od opeke. Tvrđava Sv. Nikole pripada najjačim pomorskim fortifikacijama na hrvatskoj obali Jadrana. Osim toga, jedna je od impozantnijih građevina ovog tipa u Europi, a usudili bi se napisati i u svijetu.
Šibenska tvrđava sv. Nikole nedavno je postala kandidat za upis u zaštićenu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. To je činjenica kojom se šibenčani ponose, i koja najbolje govori o značaju ove građevine u svijetu. Kasnije je i upisana na taj prestižni popis, što ćemo kasnije posebno spomenuti u tekstu.
Tvrđava sv. Nikole pomorska je obrambena utvrda smještena na otočiću Ljuljevcu. Nalazi se na samom ulazu u kanal sv. Ante kraj Šibenika.
Od 9. srpnja 2017. utvrda sv. Nikole uz obrambeni sustav grada Zadra upisana je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Upisana je zajedno s drugim utvrdama pod nazivom „Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća. Tim upisom već se može i zaključiti koja je uloga tvrđave bila.
I današnji izgled utvrde sličan je ondašnjem. Ipak, i na njoj su se događale određene preinake tijekom vremena.
Tako je utvrda doživjela preinake još u ono doba pod mletačkom vlašću. Na terasi utvrde dolazi do mjestimične promjene visine, a događale su se još neke preinake.
Tijekom 19. stoljeća dolazi do zamjene topovskih cijevi koje su zahtijevale dodatne promjene. Probili su se i novi otvori, koji su bolje odgovarali potrebama vremena. U 20. stoljeću se pak na terasi utvrde radi semaforska stanica za regulaciju prometa kanalom sv. Ante. Iz tog razloga srušene su neke građevine unutar utvrde, a one sve što su do danas preostale polako propadaju jer je utvrda izgubila svoju prvotnu funkciju. Propadanje je na sreću zaustavljeno, posebno sada kada je tvrđava na popisu UNESCO-ove zaštićene baštine, i kada se radi na obnovi prostorija koje će kasnije biti otvorene za javnost.
Preporuka: Solaris Aquapartk
Dalmatinsko Etno selo Šibenik
Portal utvrde skriven je na istočnoj kortini, iza uha rondela. Ulaz je uokviren renesansnim portalom na kojemu su radili i domaći majstori, Dujam iz Splita i Frano Dismanić iz Šibenika.
Portal je pravokutnog oblika, a sam ulaz nalazi se na sredini i polukružno je zaključen. Cijeli je portal urađen detaljima iz perioda rustike, vizualnim znakom reprezentativne i obrambene uloge. Tako je i ulaz naglašen rustikom koja slijedi luk, a samo tjeme luka dodatno se ističe skulpturom.
Rustika se prenosi i na tričetvrt stupove u varijaciji dorskog reda koji flankiraju ulaz, dok se na vanjskim krajevima, u istoj razini s tričetvrt stupovima, nalaze pilastri.
I stupovi i pilatsri istaknuti su u odnosu na sam ulaz i nose grede. Duljinom friza izmjenjuju se triglifi i dekorirane metope, a portal je zaključen istaknutim vijencem na kojem je nekoć stajao lav kao simbol Mletačke Republike.
Na žalost, lav je vremenom oštećen, da bi ga kasnije dao ponovno isklesati car Franjo I, no i njega su uništili vojnici Kraljevine Jugoslavije 1926. godine, kada su ga razbili i bacili u more.
Ako je promatrate s mora, tvrđava sv. Nikole ne pokazuje neke posebne detalje. Još tijekom gradnje je zamišljena kao obrambena utvrda, na kojoj nije bilo mjesta za vizualne detalje. Utvrda je imala namjenu, i možemo zaključiti da se pokazala jako efikasnom.
Gotovo na razini mora mogu se uočiti veliki otvori za topove, dok sa najviše razine prostor nadgledaju kazamati. Ovaj raspored Giangirolamo smatrao je idealnim jer su topovi niže razine mogli direktno pogoditi bokove brodova koji prilaze. U isto vrijeme su topovi u kazamatima gornje razine razarali njihove jarbole. Rondel gotovo da stoji u moru, prirodne stijene uočavaju se kod kortina, dok se na samom jugu, ispred polubastiona, pruža ostatak otočića koji povezuje utvrdu s kopnom.
S obzirom na vrijeme gradnje, ako usporedimo utvrdu sv. Nikole sa drugim građevinama iste ili slične namjene iz susjedne Italije, ili drugim utvrdama u Hrvatskoj, ova je nešto složenija. Samim tim je šibenska utvrda i zanimljivija, kako posjetiteljima tako i povjesničarima i arheolozima.
Utvrda sv. Nikole se od već spomenutih utvrda razlikuje kombinacijom rondela i izduljenih polubastiona. Upotreba polukružnog oblika rondela kao najistaknutije točke u ono se vrijeme izbjegava u obrambenoj gradnji jer ostavlja prednji prostor nebranjivim. Ipak, povjesničari za to imaju objašnjenje, a dva su razloga: izostanak stijene i kopna pred rondelom ne izaziva strah da će neprijatelji stići podno njegovih zidina i napasti, a kao drugi razlog se smatra mogućnost idealnog rasporeda topova na obje razine.
Posebna je ova utvrda jer se na njoj po prvi puta u cijelom mletačkom graditeljstvu javlja tenalja. Nju oblikuju upravo dva polubastiona povezana kortinom, a rješenje se još naziva i kliještima.
Analizirajući utvrdu, vidimo novu kombinaciju već postojećih elemenata, zbog čega se u izvorima navodi i kao svojevrsni most unutar morfologije obrambene arhitekture između (oblika i tipologije) prošlosti i budućnosti.
Šibenik je kao tada važan grad na Jadranu, a i sa novom ulogom obrane od Turaka, morao dobiti utvrdu poput sv. Nikole, koja je čvrsta i u toku s ondašnjim trendovima i gradnji. Svemu se vjerojatno pridodala i udaljenost od središta Mletačke Republike zbog koje je Giangirolamo Sanmichele imao „slobodnije ruke“ u planiranju utvrde, a rezultat su inovacije i jedan od neuobičajenijih primjera mletačke obrambene arhitekture.
Šibenska tvrđava sv. Nikole nedavno je postala kandidat za upis u zaštićenu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. To je činjenica kojom se šibenčani ponose, i koja najbolje govori o značaju ove građevine u svijetu. Kasnije je i upisana na taj prestižni popis, što ćemo kasnije posebno spomenuti u tekstu.
Kratki opis tvrđave i njena funkcija kroz povijest
Tvrđava sv. Nikole pomorska je obrambena utvrda smještena na otočiću Ljuljevcu. Nalazi se na samom ulazu u kanal sv. Ante kraj Šibenika.
Od 9. srpnja 2017. utvrda sv. Nikole uz obrambeni sustav grada Zadra upisana je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Upisana je zajedno s drugim utvrdama pod nazivom „Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća. Tim upisom već se može i zaključiti koja je uloga tvrđave bila.I današnji izgled utvrde sličan je ondašnjem. Ipak, i na njoj su se događale određene preinake tijekom vremena.
Tako je utvrda doživjela preinake još u ono doba pod mletačkom vlašću. Na terasi utvrde dolazi do mjestimične promjene visine, a događale su se još neke preinake.
Tijekom 19. stoljeća dolazi do zamjene topovskih cijevi koje su zahtijevale dodatne promjene. Probili su se i novi otvori, koji su bolje odgovarali potrebama vremena. U 20. stoljeću se pak na terasi utvrde radi semaforska stanica za regulaciju prometa kanalom sv. Ante. Iz tog razloga srušene su neke građevine unutar utvrde, a one sve što su do danas preostale polako propadaju jer je utvrda izgubila svoju prvotnu funkciju. Propadanje je na sreću zaustavljeno, posebno sada kada je tvrđava na popisu UNESCO-ove zaštićene baštine, i kada se radi na obnovi prostorija koje će kasnije biti otvorene za javnost.
Preporuka: Solaris Aquapartk
Dalmatinsko Etno selo Šibenik
Vanjski izgled utvrde u kojem već danas možete uživati
Portal utvrde skriven je na istočnoj kortini, iza uha rondela. Ulaz je uokviren renesansnim portalom na kojemu su radili i domaći majstori, Dujam iz Splita i Frano Dismanić iz Šibenika.
Portal je pravokutnog oblika, a sam ulaz nalazi se na sredini i polukružno je zaključen. Cijeli je portal urađen detaljima iz perioda rustike, vizualnim znakom reprezentativne i obrambene uloge. Tako je i ulaz naglašen rustikom koja slijedi luk, a samo tjeme luka dodatno se ističe skulpturom.
Rustika se prenosi i na tričetvrt stupove u varijaciji dorskog reda koji flankiraju ulaz, dok se na vanjskim krajevima, u istoj razini s tričetvrt stupovima, nalaze pilastri.
I stupovi i pilatsri istaknuti su u odnosu na sam ulaz i nose grede. Duljinom friza izmjenjuju se triglifi i dekorirane metope, a portal je zaključen istaknutim vijencem na kojem je nekoć stajao lav kao simbol Mletačke Republike.Na žalost, lav je vremenom oštećen, da bi ga kasnije dao ponovno isklesati car Franjo I, no i njega su uništili vojnici Kraljevine Jugoslavije 1926. godine, kada su ga razbili i bacili u more.
Ako je promatrate s mora, tvrđava sv. Nikole ne pokazuje neke posebne detalje. Još tijekom gradnje je zamišljena kao obrambena utvrda, na kojoj nije bilo mjesta za vizualne detalje. Utvrda je imala namjenu, i možemo zaključiti da se pokazala jako efikasnom.
Gotovo na razini mora mogu se uočiti veliki otvori za topove, dok sa najviše razine prostor nadgledaju kazamati. Ovaj raspored Giangirolamo smatrao je idealnim jer su topovi niže razine mogli direktno pogoditi bokove brodova koji prilaze. U isto vrijeme su topovi u kazamatima gornje razine razarali njihove jarbole. Rondel gotovo da stoji u moru, prirodne stijene uočavaju se kod kortina, dok se na samom jugu, ispred polubastiona, pruža ostatak otočića koji povezuje utvrdu s kopnom.
Stilska obilježja utvrde sv. Nikole
S obzirom na vrijeme gradnje, ako usporedimo utvrdu sv. Nikole sa drugim građevinama iste ili slične namjene iz susjedne Italije, ili drugim utvrdama u Hrvatskoj, ova je nešto složenija. Samim tim je šibenska utvrda i zanimljivija, kako posjetiteljima tako i povjesničarima i arheolozima.
Utvrda sv. Nikole se od već spomenutih utvrda razlikuje kombinacijom rondela i izduljenih polubastiona. Upotreba polukružnog oblika rondela kao najistaknutije točke u ono se vrijeme izbjegava u obrambenoj gradnji jer ostavlja prednji prostor nebranjivim. Ipak, povjesničari za to imaju objašnjenje, a dva su razloga: izostanak stijene i kopna pred rondelom ne izaziva strah da će neprijatelji stići podno njegovih zidina i napasti, a kao drugi razlog se smatra mogućnost idealnog rasporeda topova na obje razine.Posebna je ova utvrda jer se na njoj po prvi puta u cijelom mletačkom graditeljstvu javlja tenalja. Nju oblikuju upravo dva polubastiona povezana kortinom, a rješenje se još naziva i kliještima.
Analizirajući utvrdu, vidimo novu kombinaciju već postojećih elemenata, zbog čega se u izvorima navodi i kao svojevrsni most unutar morfologije obrambene arhitekture između (oblika i tipologije) prošlosti i budućnosti.
Šibenik je kao tada važan grad na Jadranu, a i sa novom ulogom obrane od Turaka, morao dobiti utvrdu poput sv. Nikole, koja je čvrsta i u toku s ondašnjim trendovima i gradnji. Svemu se vjerojatno pridodala i udaljenost od središta Mletačke Republike zbog koje je Giangirolamo Sanmichele imao „slobodnije ruke“ u planiranju utvrde, a rezultat su inovacije i jedan od neuobičajenijih primjera mletačke obrambene arhitekture.
Privatni smještaj direktno od vlasnika na www.SMJESTAJ.com.hr/trazi
Prati nas na facebooku za više članaka o Hrvatskoj. Podijeli ovaj članak klikom na gumbe desno. Hvala
Nadogradi ovaj zapis
Bio si na ovom mjestu? Podijeli s nama svoja iskustva ili fotografije.
Napiši svoju verziju članka. Nagrađujemo vlasnike apartmana.
