Večka kula, smještena na rubu Večkog polja, pripada nizu mletačkih utvrda koje su tijekom 16. stoljeća podignute u Podvelebitskom kanalu radi obrane od Turaka. Pretpostavlja se da je pripadala srednjovjekovnom seli Veče (Veche) koje se prvi puta spominje 1508. godine. Selo se nalazilo na području današnjeg mjesta Seline, te se pretpostavlja da je i romanička crkva Sv. Petra pripadala tom selu. Nažalost, osim spomena u povijesnim izvorima danas nema nikakvih ostaka njihova postojanja.
Položaj kule uz rub Večkog polja imao je strateški značaj jer je omogućio nadziranje plovidbe Podvelebitskim kanalom. Jedan važni prometni smjer vodio je odavde preko kanala do Vinjerca i dalje prema zadarskom zaleđu. Drugi put vodio je preko Velebita u Liku dolinom Velike Paklenice, na čiju stratešku važnost ukazuje utvrda Paklarić nad ulazom u kanjon. Večki porat spominje se u drugoj polovici 17. stoljeća kao glavna luka za izvoz drva posječenih u Paklenici. Uz nju se spominje ruševina i napuštena Večka kula. Pretpostavlja se da je selo Veče tada već bilo nestalo pod udarima turskih provala. Sudeći po vidljivim ostatcima, kulu je okruživalo pravokutno dvorište koje je danas dijelom pod morem. Sama kula bila je sazidana od usoljenih klesanica. Na unutrašnjem licu zida vidljive su rupe-ležišta za drvene grede po kojima se može suditi da je imala 3 kata. Na najvišem katu još uvijek se vide uski prozori-puškarnice jako zakošenih bočnih usjeka. O Večkoj kuli ispričane su mnoge legende, a najčešće se može čuti Legenda o kralju Pasoglavu.
Legenda o Kralju Pasoglavu
Bio jednom kralj koji je imao pasju glavu, a ljudsko tijelo. Brijao ga je svaki put drugi mladić, kojeg bi kralj nakon toga dao ubiti kako se ne bi doznala njegova tajna. Jedna majka dosjetila se kako će spasiti svog jedinca od smrti kada je na njega došao red da ide brijati kralja. Umijesila je kruh sa svojim lijekom i dala ga sinu neka ponudi kralja. Kralj je pojeo kruh, a onda mu je mladić rekao od čega je tako sladak. Kako su sada postali braća po mlijeku mladićeve majke, kralj odluči pustiti mladića, ali mu naredi da ne smije nikome odati tajnu o njegovoj pasjoj glavi. Mladić je dogu čuvao tajnu, no jednog je dana ipak morao progovoriti. Stoga odluči tajnu povjeriti crnoj zemlji. Iskopa rupu, sagne se i šapne: "Crna zemljo, u našeg kralja pasja glava". Slučaj je htio da na tom mjestu iz zemlje izraste zovina (bazga), od koje je jedan pastir izradio slavić (sviraju). Kada je zasvirao u slavić, umjesto pjesme začuše se riječi: "U našega kralja pasja glava!". Tajna se pročula cijelim kraljevstvom, pa je kralju preostalo da neobrijan i u osami živi sve do smrti, a mladići iz kraljevstva oslobođeni su straha od smrti u njegovoj kuli.
Položaj kule uz rub Večkog polja imao je strateški značaj jer je omogućio nadziranje plovidbe Podvelebitskim kanalom. Jedan važni prometni smjer vodio je odavde preko kanala do Vinjerca i dalje prema zadarskom zaleđu. Drugi put vodio je preko Velebita u Liku dolinom Velike Paklenice, na čiju stratešku važnost ukazuje utvrda Paklarić nad ulazom u kanjon. Večki porat spominje se u drugoj polovici 17. stoljeća kao glavna luka za izvoz drva posječenih u Paklenici. Uz nju se spominje ruševina i napuštena Večka kula. Pretpostavlja se da je selo Veče tada već bilo nestalo pod udarima turskih provala. Sudeći po vidljivim ostatcima, kulu je okruživalo pravokutno dvorište koje je danas dijelom pod morem. Sama kula bila je sazidana od usoljenih klesanica. Na unutrašnjem licu zida vidljive su rupe-ležišta za drvene grede po kojima se može suditi da je imala 3 kata. Na najvišem katu još uvijek se vide uski prozori-puškarnice jako zakošenih bočnih usjeka. O Večkoj kuli ispričane su mnoge legende, a najčešće se može čuti Legenda o kralju Pasoglavu.
Legenda o Kralju Pasoglavu
Bio jednom kralj koji je imao pasju glavu, a ljudsko tijelo. Brijao ga je svaki put drugi mladić, kojeg bi kralj nakon toga dao ubiti kako se ne bi doznala njegova tajna. Jedna majka dosjetila se kako će spasiti svog jedinca od smrti kada je na njega došao red da ide brijati kralja. Umijesila je kruh sa svojim lijekom i dala ga sinu neka ponudi kralja. Kralj je pojeo kruh, a onda mu je mladić rekao od čega je tako sladak. Kako su sada postali braća po mlijeku mladićeve majke, kralj odluči pustiti mladića, ali mu naredi da ne smije nikome odati tajnu o njegovoj pasjoj glavi. Mladić je dogu čuvao tajnu, no jednog je dana ipak morao progovoriti. Stoga odluči tajnu povjeriti crnoj zemlji. Iskopa rupu, sagne se i šapne: "Crna zemljo, u našeg kralja pasja glava". Slučaj je htio da na tom mjestu iz zemlje izraste zovina (bazga), od koje je jedan pastir izradio slavić (sviraju). Kada je zasvirao u slavić, umjesto pjesme začuše se riječi: "U našega kralja pasja glava!". Tajna se pročula cijelim kraljevstvom, pa je kralju preostalo da neobrijan i u osami živi sve do smrti, a mladići iz kraljevstva oslobođeni su straha od smrti u njegovoj kuli.
Privatni smještaj direktno od vlasnika na www.SMJESTAJ.com.hr/trazi
Prati nas na facebooku za više članaka o Hrvatskoj. Podijeli ovaj članak klikom na gumbe desno. Hvala
Nadogradi ovaj zapis
Bio si na ovom mjestu? Podijeli s nama svoja iskustva ili fotografije.
Napiši svoju verziju članka. Nagrađujemo vlasnike apartmana.
