# Franjevački samostan svetog Ante Split Poljud

Franjevački samostan svetog Ante Split Poljud

Franjevačka crkva i samostan svetog Ante nalaze se na Poljudu u Splitu, na sjevernoj strani splitskog poluotoka, u uvali u Kaštelanskom zaljevu.

Titular crkve je Uznesenja Marijina, a po svetištu posvećenom svetom Anti kolokvijalno se i crkva i samostan nazivaju po spomenutom svecu.

Povijest crkve i samostana

Crkva je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, i sagrađena je u drugoj polovici 15. stoljeća, kao jednostavna jednobrodna građevina. Na pročelju crkve nalaze se vrata gotičko-renesansnoga stila, tipična za vrijeme oko 1500. godine. U polukružnoj luneti tri su dopojasna svetačka lika u visokom reljefu. U sredini je Bogorodica, a uz nju sveti Ante Padovanski i sveti Frane Asiški. Njihovi nabujali oblici ukazuju da su djelo renesansnoga majstora. Crkvena lađa je natkrivena, nedavno obnovljenim, kasnogotičkim drvenim stropom, dok je u svetištu ušiljeni bačvasti svod.

Gotičkom stilu pripada i kamena rezbarena Uskrsna svijeća u zidu uz trijumfalni luk svetišta, te umivaonik u sakristiji. Na izradi crkvene opreme zaposlen je 1493. godine splitski klesar Mihovil Mihanić. On je uradio kamenu ogradu svetišta s likovima Marije i Gabrijela na rubovima.

U 16. stoljeću crkvi su dograđene dvije bočne kapele na južnoj strani. Prvu kapelu do ulaza dala je podići sredinom 16. stoljeća splitska plemićka obitelj Benedetti. U njoj se nekoć nalazila njihova grobnica s obiteljskim grbom, te slika Francesca da Santa Croce – Bogorodica s Djetetom, svetim Petrom, svetom Klarom, svetim Ivanom Krstiteljem i anđelima, koja na okviru također ima njihov grb. Druga kapela, kojoj je kameni okvir ulaza također ukrašen plitkorezanim renesansnim motivima, bila je posvećena svetom Križu. U njoj je izvorno stajalo veliko drveno, kasnogotičko raspelo.

Na glavnom oltaru nalazi se veliki poliptih kojega je 1549. godine naslikao Girolamo da Santa Croce, eklektik i kompilator u venecijanskim renesansnim slikarskim zbivanjima. U njegovim se brojnim djelima, koja primarno radi za provinciju, prožimaju utjecaji slikara iz obitelji Bellini, Cime da Conegliana i Palme Starijega. Poliptih na Poljudu spada među njegove najveće izrađevine na hrvatskoj obali. U crkvi vidimo i deset tabli poredanih u dva niza razdijeljenih drvenim, pozlaćenim i rezbarenim okvirima renesansnog stila. U gornjem su redu prikazani sveta Katarina Aleksandrijska, sveta Jelena, Bogorodica s Djetetom, sveta Klara i sveta Marija Magdalena. U donjem su nizu na središnjem polju sveti Frane Asiški, sveti Ante i sveti Bernardin. Desno su prikazi svetog Dujma i svetog Ivana Krstitelja, a slijeva sveti Ljudevit i sveti Jeronim. U vrhu poliptiha u trokutnom polju prikazana je Golubica Duha Svetoga.

Na središnjem polju, uz lik svetog Frane slikar se potpisao: HIFRONYMUS DE SANTA CRVCE MDXLIIII.

U 17. stoljeću crkva je bila temeljito preuređena u baroknom stilu. Tada su podignuti brojni mramorni oltari, od kojih se po obliku i vrsnoći izvedbe isticao glavni oltar iz 1678. godine. Spadao je u takozvani tabernakul oltar s bočnim vratima za svećenički kor, dok je Santa Croceov poliptih bio postavljen u vrh istočnog zida svetišta. U obnovi crkve 1977.-1979. godine svi su oltari razvrgnuti.

I velika oltarna pala je renesansnog oblika, s prikazom Bogorodice zaštitnice sa svetim Sebastijanom, svetim Ljudevitom i Bogom Ocem. Bog Otac drži u rukama snop strijela i u kivnji ih baca na zemnike. Bogorodica širi plašt i zaštićuje skupinu pokleklih muškaraca i žena. Bogorodičin širom razgrnuti plašt predstavlja zapravo prepreku protiv strijela koje donose kugu. U tom je smislu objašnjiva prisutnost svetog Ljudevita i svetog Sebastijana. U Gospinu liku sjedinjuju se dvije ikonografske poruke:

Bogorodica zaštitnica (Gospe od Milosti; Mater Misericordiae) i Platytera, jer joj je na prsima medaljon s likom Krista-Emanuela.

Klaustar sagrađen u prvim desetljećima 16. stoljeća, smješten je, prema pravilu, sjeverno od crkve. U sredini je cisterna s dvije krune: jedna s grbom splitskoga kneza i mletačkoga plemića Vittoria Delfina iz 1453. godine, a druga s franjevačkim grbom iz 18. stoljeća. Uokolo renesansni kanelirani piloni nose krov trijema. Uz južni i istočni zid trijema poredane su nadgrobne ploče koje su nekada bile u crkvi.

Sa zapadne strane klaustra uklopljena je vitka četverokutna kula s istaknutim završnim dijelom, ostatak složenijeg renesansnog obrambenoga sklopa.

U obnovi samostana narušena je do tada izvrsno sačuvana blagovaonica. Od prvotnoga zdanja ostali su sačuvani neki kameni nosači stolova i slika Posljednje večere na zapadnom zidu.

---