# Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije Pula

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije Pula

Katedrala u Puli stolna je crkva pulske biskupije. Jedno je od dva sjedišta pulsko-porečkog biskupa, a nalazi se u podnožju pulskog Kaštela, na južnoj strani Pulskog zaljeva.

Prema nekim navodima, na mjestu današnje katedrale se nalazio Jupiterov hram antičke Pule. U kasnijim razdobljima Rimskog Carstva, taj hram je bio tajno okupljalište kršćana za vrijeme vjerskih progona.

Iako sakralni kontinuitet postoji od ranije, prva građevina za koju postoje pouzdani izvori na ovom mjestu podignuta je krajem 4. ili početkom 5. stoljeća. Bila je to jednobrodna crkva sv. Tome, veličine srednjega broda današnjeg zdanja, kasnije spojena u veću dvoransku crkvu. Dograđena je u drugoj polovici 5. stoljeća, kada i dobiva oblik koji ima i danas – trobrodna bazilika karakteristična za sjevernojadransko podneblje. Pred bazilikom je izgrađena krstionica i biskupski dvor, koji su na žalost srušeni polovicom 19. stoljeća zbog seljenja biskupskog sjedišta u Rijeku.

Godine 1860. je u crkvi otkriven manji sarkofag u kojem su otkrivena dva relikvijara. Danas se relikvije čuvaju u Beču. Otkriveno je i dvanaest zlatnih statua koje su nestale. U jednoj od kutija se pretpostavlja da su bili koštani ostaci sv. Tome. Katedrala je od početka bila bogato ukrašena zidnim freskama i podnim mozaicima, od kojih nije ostalo gotovo ništa.

Prvi biskup je bio Antonius, koji je bio na položaju od 510. do 547. godine. Crkva je doživjela i neke promjene, poput probijanja ulaza na južnom zidu za vrijeme biskupa Handegisa (857.-862.), a koji je kasnije zazidan. Godine 1242. crkva je djelomično porušena za vrijeme mletačkog napada. Tek u 15. stoljeću rade se veći popravci i rekonstrukcije pa je time dodana cijelom zdanju i gotička nota. Klasicističko pročelje izgrađeno je 1712. godine, u vrijeme biskupa Bottarija kada započinju značajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika. Dovršeni su tek 1924. godine. Samostojeći zvonik je stavljen u funkciju 1707. godine, građen najvećim dijelom od kamenih blokova uzetih iz Arene.

Ispod glavnog oltara pulske katedrale nalazi se 5 sarkofaga koji već stoljećima čuvaju kosti svetaca što su obilježili doba u kojem su živjeli. Riječ je o sarkofazima sv. Jurja, sv. Teodora, sv. Dimitrija, sv. Bazilija, sv. Flora i bl. Salomona - bivšega ugarskog kralja. Prvobitno ih je pronašao u katedralskoj kapeli biskupa Ursinija pulski biskup Alojzije Marcello 1675. godine. Uz spomenute kosti, biskup Alojzije Marcello pronašao je i zapis biskupa Ursinija kojim svjedoči da je on godine 1487. posvetio oltar u čast spomenutim svecima. Brojne su teorije o svecima koji počivaju u pulskoj katedrali. Neki povjesničari čak vjeruju da su sv. Teodor, sv. Juraj, sv. Dimitrije i sv. Bazilije upravo sv. Teodor iz Euchaide, sv. Juraj iz Kapadokije, sv. Dimitrije iz Sirmija i sv. Bazilije Veliki iz Kapadokije. Ipak, to su samo nagađanja o kojima nema povijesnih dokaza. Jedino sa sigurnošću može se tvrditi porijeklo bl. Salomona i donekle sv. Flora.

Sjeverna strana katedrale okrenuta je prema Pulskom zaljevu, ispred koje se do polovice 19. stoljeća nalazilo groblje. Ostaci pokopanih preneseni su na tada novo pulsko groblje Monte Giro, a na mjestu starog groblja se danas nalazi park posvećen Jurju Dobrili.

Katedrala je pretrpjela teška oštećenja u bombardiranju Pule u Drugome svjetskom ratu, ali je ponovo rekonstruirana 1947. godine.

---