Sveti Blaž Vodnjan - Zbirka relikvija i Vodnjanske mumije svetaca

Tajanstvene mumije Europe - Corpi Santi u Vodnjanu

Vodnjan u svojoj Župnoj crkvi čuva čak 370 relikvija 250 različitih svetaca. Župna crkva u Vodnjanu ima relikvije koje malo koja crkva u svijetu ima. Iz zbirke možemo izdvojiti trn s Isusove krune, komadić vela Bogorodice, česticu Kristova križa te mnoge druge. Posebnu pozornost privlače odlično očuvana tijela ili dijelovi tijela sv. Sebastiana, sv. Barbare, sv. Marije Egipatske, sv. Leona Bemba, sv. Ivana Olinija i sv. Nikoloze Bursa.

Mumije svetaca u Vodnjanu

Dijelovi i čitava tijela u Župnoj crkvi sv. Blaža leže stoljećima. Zanimljivo je da tijela nisu balzamirana niti hermetički zatvorena, što predstavlja pravu zagonetku za znanstvenike. Prema narodnoj predaji, i vjerovanju mnogih vjernika – neraspadnuta tijela svetaca imaju čudesnu moć ozdravljenja.

Crkvu sv. Blaža posjećuju ljudi iz cijelog svijeta. Građena je između 1760. i 1800. godine, prema modelu crkve sv. Petra u Veneciji. Projekt gradnje bio je vrijedan 13.000 zlatnih dukata. U to vrijeme građani su odvajali 10 posto svih proizvoda za gradnju crkve, a daljnjih deset godina izdvajali su deset posto vina i maslinovog ulja. Danas je crkva svetog Blaža najveća i jedna od najznačajnijih u Istri. Spomenuta crkva ima i najveći zvonik u Istri.

Relikvije Vodnjan

Relikvije su dopremljene u Vodnjan 1818. godine iz Venecije. Zbog straha od Francuza ove relikvije su smještene u Istru, koja je bila ipak sigurnija i više udaljena od Francuske. Iz Venecije ih je preuzeo i kod sebe spremio veliki slikar i član Carsko kraljevske akademije likovnih umjetnosti Gaetano Grezler. U potrazi za umjetnikom koji bi dekorirao tek izgrađenu župnu crkvu, uprava vodnjanske crkve izabrala je baš - Gretzlera. On dolazi u Istru, a sa sobom nosi i čudotvornu kolekciju koju je imao.

Leon Bembo umro je 1188. godine. Rodom je iz Venecije, obnašao je dužnost kapelana na duždevu dvoru. Pred kraj života nastanjuje se kao pustinjak na otočiću Sv. Servolo. U Veneciji mu je podignut jedan od najraskošnijih oltara. Dvadeset dvije godine nakon njegove smrti nad grobom je progledala slijepa djevojka Katarina Franconellis. Ozdravljenja su se i dalje nastavljala te je na koncu tijelo ekshumirano. I svi nazočni uvelike su se iznenadili, ekshumirano je tijelo potpuno sačuvano. I danas je tijelo odlično sačuvano, a mnogi vjernici iz čitavog svijeta dolaze se pomoliti i tražiti čudesno ozdravljenje.

Ivan Olinije još je za svog života smatran svecem. I on je rodom iz Venecije, a za njegova je župnikovanja Veneciju pustošila kuga. Kroz ulice, dok je harala kuga, Olinije je posluživao umiruće. Zvali su ga „živuće čudo“, što je i bio s obzirom da je preživio kugu i umro u 85. godini, od starosti. Umro je 1300. godine, a ekshumiran je 1389., također zbog nekoliko čudesnih ozdravljenja. Otkopano je tijelo posve sačuvano, sa podignutom desnom rukom.

Nikoloza Bursa živjela je u benediktinskom samostanu sv. Servola kraj Venecije. Postoje zapisi da je molitvom i znakom križa liječila bolesne. Kao poglavarica samostana zatečena je mnogo puta u levitaciji za vrijeme molitve. Vjerovanja govore da je satima ostajala u čudesnom svjetlu. Unaprijed je vidjela dan svoje smrti, 23. travnja 1512., što je i objavila sestrama. Njezino tijelo je iskopano 14 godina poslije i opet zbog ozdravljenja. Priča kaže da se prilikom otvaranja groba širio predivan miris. Bioenergetičari su utvrdili da iz njezinog tijela zrači bioenergija u promjeru od 32 metra.

Ovakva zbirka sakralne umjetnosti u župnoj crkvi sv. Blaža najznačajnija je na području Hrvatske. Već smo spomenuli da čudesna zbirka broji 730 eksponata koji potječu iz razdoblja od 400. godine pa sve do 19. stoljeća. U zbirci su sadržani reljefi u kamenu, petnaest slika na platnu i drvu, petnaest skulptura, stotinu dragocjenih relikvijara, mnoštvo knjiga i rukopisa, nakit, svećeničke halje i još mnoge druge. Ovi predmeti nam pružaju jedinstveni pogled na Srednji vijek. Uz ta sveta tijela postoje još i manji neraspadnuti ostaci: torzo sv. Sebastijana (+282.), stopalo sv. Barbare (+288.) i jezik sv. Marije Egipatske (+522.).

Dr. Nazzareno Gabrielli, direktor kemijskih laboratorija Vatikanskih muzeja, još je prije desetak godina napravio elaborat o tome što je potrebno poduzeti da bi se zaštitilo najtajanstvenije mumije Europe. Iako nije službeno proglašena hodočasničkom destinacijom crkvu sv. Blaža godišnje posjete tisuće posjetitelja.

---