# Zavičajni muzej Poreč

Zavičajni muzej Poreč

Zavičajni muzej Poreštine ili Poreč je muzej koji je naslijedio dva ranija muzeja: Pokrajinski arheološki muzej istre, koji je osnovan 1884. godine, i Gradski muzej za umjetnost i povijest, osnovan 1926. godine.

Njihov muzejski fundus uključen je u današnji muzej. Od 1952. godine taj se fundus nalazi u baroknoj palači obitelji Sinčić. Muzej skrbi o više građevina i lokaliteta kulturno-povijesnog značaja u gradu Poreču i na širem području Poreštine.

Primarna zadaća Muzeja jest skupljanje, čuvanje i istraživanje civilizacijskih i kulturnih dobara Poreča i Poreštine. Muzej svojim stručnim i znanstvenim radom prezentira javnosti vrijedne povijesne trenutke.

Muzej u Poreču postao je gradskim, a dotadašnji je pulski muzej podignut na rang pokrajinskoga. Nakon višegodišnje stanke u djelovanju, 06. 06. 1926. godine svečano je otvoren porečki Gradski muzej za umjetnost i povijest. Za ravnatelja je postavljen Ranieri Mario Cossar.

Ustanova je djelovala do kapitulacije Italije, točnije do datuma 29. 09. 1943. godine, kada je izbio požar koji je uništio većinu građe.

Muzej je ponovno otvoren 1952. godine u baroknoj palači Sinčić u Dekumanusovoj ulici na broju 9. Osnivanje i djelovanje nekadašnjeg Kotarskog muzeja Poreč, a današnjeg Zavičajnog muzeja Poreštine, povezano je s radom A. Šonje. On je tri desetljeća sustavno prikupljao predmete koji čine glavninu današnjega muzejskog postava.

U lapidariju u dvorištu Muzeja izloženi su heraldički predmeti, artefakti, dijelovi sakralnih ili svjetovnih arhitektonski objekata i kameni spomenici. U prizemlju palače Sinčić smješten je lapidarij s antičkim kamenim spomenicima, reprezentativni primjerci Prapovijesne zbirke. U bočnim se prostorijama prvoga kata nalazi Antička zbirka, s pretežito kamenim, keramičkim, staklenim i metalnim predmetima koji su pronađeni na području Poreštine.

U zbirci muzeja se po svojoj posebnosti jedinstvene plastične izvedbe ističu dva portreta (muškarca i žene) i mramorni torzo božice Dijane. Portreti datiraju iz 17. i 18. stoljeća, a nalaze se u salonu na prvome katu i pripadaju članovima koparske plemićke obitelji Carli.

Veliko je središnje platno povijesna kopija Posljednje večere Palme mlađe, koje se original nalazi u Biskupiji. Na prvom su katu izložene i dvije garniture namještaja poznatih porečkih plemenitaških obitelji Vergottini i Polesini.

U salonima prvog i drugog kata nalaze se izložene mirazne škrinje bogatih porečkih obitelji, a po svom stilu možemo ih pratiti od renesanse do historicizma. Na istočnom zidu salona, na drugom katu, izložena su još dva velika platna, i genealoško stablo pripadnika obitelji Carli. Na drugom katu se nalaze portreti članova obitelji Facchinetti iz 19. stoljeća. U salonu se nalaze i kasnobarokne stolice iz Biskupije, velike umjetničke vrijednosti. U bočnoj prostoriji na istom katu smještene su kasnoantička i srednjovjekovna zbirka, a kronološkim redom izloženi su dijelovi kasnoantičkog (ranokršćanskog) i srednjovjekovnog crkvenog namještaja, kao i grobišne arhitekture koje datiraju od 4. do 16. stoljeća. Na istome je katu Spomenička knjižnica, smještena u autentičnim knjižničarskim ormarima s početkom 20. stoljeća. Knjižnični je fundus većim dijelom sakupljen donacijama triju znamenitih ličnosti, a to su plemići Gian Stefana Carlija i Nicoloa de Vergottinija, te kanonik Pietro Radoicovich.

Raritetne knjige koje se nalaze u prostorijama muzeja datiraju iz razdoblja 16-19. stoljeća. Stalna etnografska izložba iz fundusa Muzeja smještena je u romaničkoj kući iz 12. stoljeća na Trgu Marafor.

---