# Crkva Samostan sv. Jeronima Rijeka

Crkva Samostan sv. Jeronima Rijeka

Crkva sv. Jeronima i prostori današnjeg Dominikanskog samostana pripadaju velikom samostanskom kompleksu augustinaca koji su 1315. godine utemeljili feudalni gospodari Rijeke, knezovi Devinski, a koji su tijekom prve polovice 15. stoljeća dovršili njihovi nasljednici baruni Walsee.

Crkva sv. Jeronima nalazi se na Trgu Riječke rezolucije. Elegantnim kasnobaroknim pročeljem definira istočno krilo zgrade Municipija, s kojom je nekad činila kompleks augustinskog samostana. Samostan i crkva svetog Jeronima ujedno su i mauzolej. U klaustru samostana je lapidarij s nadgrobnim pločama iz minulih stoljeća.

Izgradnja crkve i samostana

Izgradnja augustinskog samostana započeta je iz zaklade feudalnih gospodara Rijeke, grofova Devinskih. Gradnja je započeta 1315. godine, u vrijeme Ugona II., a završena je 1408. godine kada je Rijekom upravljao njegov unuk Ugon VI.

Grad Rijeku, u svojoj je oporuci iz 1358. godine Ugon 6. ostavio svome zetu Raimbertu Walseeu. Na tu je feudalnu obitelj prešlo patronatstvo nad samostanom i crkvom svetog Jeronima. U svetištu crkve nalaze se danas obiteljske grobnice obje feudalne dinastije. Kada je Rijeka prešla u posjed cara Fridriha 3., 1465. godine, samostanu su zagarantirane privilegije i imanja.

Od 13. stoljeća do ukinuća reda 1788. godine, augustinci su bili najmoćniji posjednici. Samostan je pripadao bavarsko-češkoj provinciji, a među redovnicama su bili istaknuti propovjednici, diplomati, senjski i modruški biskupi, te znanstvenici. Jedan je od njih, kojeg želimo istaknuti je i kartograf Klobučarić.

Crkva svetog Jeronima prvotno je sagrađena 1363. godine, a tijekom stoljeća više je puta obnavljana. Stradala je u potresu 1750. godine, tako da je 1768. godine barokizirana i produžena prema Trgu izgradnjom današnjeg pročelja. U unutrašnjosti su barokni oltari, glavni atribuiran Antoniju Michelazziju i dva bočna riječkoj radionici kamenorezaca Capovilla. Od gotičke građevine ostali su kontrafori i prozori sa šiljastim lukom na južnoj strani svetišta.

Najstariji dio današnje crkve je svetište u kojem se, pored obiteljske grobnice grofova Devinskih, nalaze i grobnice augustinaca, obitelji Giuseppea Minolija te Klaudija Marburga iz 1676. godine.

U crkvenom grobu bile su 23 grobnice u kojima su se sahranjivali patriciji, sve dok car Josip 2. nije zabranio zakopavanje u crkvama. Kada je 1880. godine postavljen novi pod u crkvi, skinute su grobne ploče i uzidane u samostanski hodnik, gdje su postavljene i ploče s grobnica iz dviju kapela u hodniku. Prva do crkve je kapela svetog Trojstva, koja je odličan primjer alpske gotike na Kvarneru. Tu kapelu podigli su Martin i Margareta Raunacher, i u nju je bila smještena njihova grobnica. Ispod gotičkih rebara konzolni su istaci na kojima su, uz ostale, uklesani i grbovi utemeljitelja. Nadgrobna ploča Raunacherovih naknadno je ozidana s vanjske strane kapele do ulaznih vrata. Ona prikazuje kvalitetno i uzorno djelo visoke gotike. Na lijevom zidu kapele zanimljiv je memorijalni natpis vezan za nenadanu smrt carskog poklisara Hansa Edlinga. On je u Rijeci pregovarao s mletačkim izaslanikom o provedbi odluka Madridskog mira 1618. godine. Na sjevernoj je strani hodnika Kapela Bezgrešne Marije, koja je to ime dobila 1578. godine, a ranije se zvala kapela Blažene Djevice Marije od Milosti.

Augustinci su tu kapelu predali kao oratorij bratovštini plemenitih Bezgrešnog Začeća. U kapeli su nekada bile grobnice obitelji Paradiso (1680.), Troyer (1685.) i Benzoni (1716.). Bratovština je priređivala procesiju za Uskrs.

Izgled i povijesno-umjetnički značaj crkve

Crkva svetog Jeronima je jednobrodna gotička građevina, koja je nakon velikog potresa 1750. godine povišena i produžena prema zapadu. Njezina je unutrašnjost i glavno pročelje barokizirana. Monumentalan glavni oltar rad je kipara Antonia Michelazzia iz 1744. godine, a oltarna pala "Bogorodica sa sv. Jeronimom i sv. Augustinom" visokokvalitetan je rad nepoznatog autora s kraja 17. stoljeća. Pala je monumentalnih dimenzija, a sadrži važan prikaz grada Rijeke u pozadini između dvaju svetaca, dok sveti Jeronim u ruci drži maketu onodobnog samostana.

U crkvi se nalaze barokni mramorni oltari sv. Monike i sv. Ružarija. Dali su ih izraditi istoimene bratovštine, a oltarne se pale pripisuju mletačkom slikaru Francescu Fontebassu. Na bočnim zidovima crkve smješteni su oltari Nikole Tolentinskog i Gospe od dobrog savjeta s malom slikom Bogorodice sa starijeg oltara.

Među mnogobrojnim slikama u fundusu Dominikanskog samostana vrijedno je djelo domaćeg slikara Ivana Krstitelja Cosiminija "Poklonstvo pastira" iz 1687. godine. U klaustru samostana obodno su uzidane 23 nadgrobne ploče riječkih patricija, a kvalitetom se ističu one riječkih kapetana Nikole Raubera iz 1482. godine s likom viteza u oklopu koji drži čekić, te Martina Raunachera i supruge Margarite u crvenom mramoru s reljefno uklesanim grbom. U crkvenom svetištu nalaze se nadgrobne ploče feudalnih gospodara Devinskih i Walsee, augustinskih redovnika te Josepha Minollia, donatora glavnog oltara.

Na Trgu Riječke rezolucije, koji je još od 1700. godine služio patricijskoj djeci kao igralište, car Maksimilijan dao je podići kameni stup za zastavu, Stendarac u spomen na vjernost grada za vrijeme mletačkog zauzeća 1508. godine. U vrijeme napoleonskih osvajanja otučen je habsburški dvoglavi orao sa štita na vrhu stupa, a do danas je ostao sačuvan lik gradskog zaštitnika svetog Vida, u plitkom reljefu, kako nosi maketa grada i palminu granu kao znak mučeništva.

Augustinski red ukinut je carskim dekretom 1788. godine i kompleks je dan na upravu mirskom svećenstvu. Gradsko je vijeće otkupilo prostor samostana i prenamijenilo ga za potrebe administracije 1833. godine, no reprezentativni izgled Municipij dobiva projektom obnove 1874. godine. Nakon Drugog svjetskog rata istočni dio kompleksa postaje Dominikanski samostan, a Vijećnica napušta taj prostor.

---