Ova građevina zanimljiva je i upečatljiva, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Mnogi se dive ovom objektu, promatrajući ga očima stručnjaka, ili pak posjetitelja koji voli povijest i staru gradnju.
Katedrala u Šibeniku je svakako najznačajnije graditeljsko ostvarenje iz perioda između 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Posebna je zbog mnogo stvari, i danas je simbol ovoga grada.
Zbog svojih iznimnih vrijednosti, šibenska katedrala je 2000. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.
Katedrala je izgrađena na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova. Gradnja nije brzo završila, čak što više – trajala je nešto više od 100 godina.
Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira još od 1298. godine. U tom periodu je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Na taj način je potreba za katedralom došla prirodnim slijedom, koji se događao u većini drugih gradova.
Odluka o gradnji donesena je 1402. godine, kada su započeli pripremni radovi. Ipak, pravi početak gradnje objekta krenuo je tek 1431. godine, a izgradnja je trajala uz prekide do 1536. godine. Prvo desetljeće na izgradnji katedrale rade mletački gotički graditelji i šibenski klesarski majstori Andrija Budčić i Budiša Statčić. Za to vrijeme izgrađen je južni i sjeverni zid, donji, gotički dio pročelja i oba portala crkve. Na katedrali su radili Juraj Dalmatinac, Radivoj Bogosalić, Radonja Grubačević i Nikola Marković.
Kada je osnovana biskupija 1298. godine, postojeća crkva sv. Jakova na glavnom gradskom trgu promovirana je u stolnu crkvu. No, kako je bila malena i neprikladna za tu namjenu, odlučeno je da biskup i grad osiguraju sredstva za gradnju nove katedrale.
Krajem 14. stoljeća, nakon što je u invaziji Mlečana stara katedrala sv. Jakova oštećena, odlučeno je da se gradi nova. 1402. godine, zalaganjem biskupa Bogdana Pulšića osnovan je fond za njezinu gradnju. Na žalost, zbog nepovoljnih političkih prilika, a potom i raznih drugih nedaća koje su zadesile Šibenik, gradnja nove katedrale počela je tek tri desetljeća kasnije postavljanjem kamena temeljca 1431. godine.
Katedrala je dovršena 1536., a 1555. godine posvetio ju je biskup Ivan Lucije Štafilić. Nakon temeljite obnove u 19. st. katedrala je ponovo posvećena 1860. godine.
Zanimljivo je da izgradnja šibenske katedrale obuhvaća tri različite stilsko-razvojne faze od kojih se prva naziva po biskupu Boganu Pulšiću (1402.-1437.), koji je započeo s njezinom gradnjom, dok se preostale dvije nazivlju po dvojci najznačajnijih arhitekata koji su definirali njezin današnji lik – Jurju Matijevom Dalmatincu i Nikoli Ivanovom Firentincu.
Gradila se više od 100 godina, a kroz taj period katedrala je nastajala sukcesivnim izmjenama triju različitih arhitektonskih koncepcija. Tijekom izgradnje su se izmijenila tri različita stila: prvi gotički, drugi mješoviti gotičko-renesansi i treći renesansni.
Od 16. stoljeća na katedrali su kontinuirano rađeni brojni manji popravci. Popravci su prvenstveno bili u nastojanju da se zaustavi propuštanje vode. U drugoj polovici 19. stoljeća zalaganjem šibenskog arhitekta Paola Bionija, i uz potporu austrijske vlade izvršena je temeljita i sveobuhvatna restauracija (1843-1860).
Nakon drugog svjetskog rata u cijelosti je obnovljena sakristija (1947.-49.), da bi se kasnije (1961.) uradila kompletna statička sanacija katedrale.
Tri granate ispaljene s broda bivše JNA 18. rujna 1991. g. probile su kupolu katedrale. Sanacija oštećenja kupole izvršena je od 23. kolovoza 1996. do 14. ožujka 1997, a program održavanja (čišćenje) i nadgledanja se nastavlja i dalje.
Ovo je možda i najzanimljiviji detalj, barem što se tiče tehnike gradnje i arhitekture ove građevine.
Šibenska katedrala je jedina takva građevina u cijeloj Europi izgrađena isključivo od kamena. Za izgradnju katedrale nije se upotrebljavala vezivna žbuka, niti bilo kakvi drveni konstruktivni elementi.
Pored toga, šibenska katedrala je prva montažna građevina u Europi sagrađena na principu utorenih ploča. Ovakve građevine se u Europi počinju pojavljivati tek u 19. stoljeću. Katedrala sv. Jakova u Šibeniku jedina je građevina u Europi čiji volumen izvana u potpunosti odgovara obliku unutrašnjih prostora.
Poznata je po ikonografskim inovacijama, među kojima posebno mjesto zauzimaju friz od 74 skulpture glava (slike), koji slovi za najbrojniju i najkvalitetniju galeriju portreta izloženu kao javni spomenik na jednom sakralnom spomeniku u Europi, kao i uvođenje reljefa Boga Oca s golubicom Duha i anđelima na svodu krstionice šibenske katedrale.
Prvo desetljeće na izgradnji katedrale rade mletački gotički graditelji (Francesco Giacomo, Antonio Busato i Lorenzo Pincino, te šibenski klesarski majstori Andrija Budčić i Grubiša Statčić). Kasnije, 1441. godine je za glavnog graditelja katedrale postavljen Juraj Matejev Dalmatinac, koji je gradnju katedrale vodio sve do kraja života 1475. godine.
Kao majstor kasne/cvjetne gotike i začetnik prijelaznog gotičko-renesansnog stila u Dalmaciji, svojim je zamislima promijenio prvobitnu koncepciju crkve, dajući joj monumentalni značaj.
Nakon smrti Jurja Dalmatinca gradnju šibenske katedrale nastavlja Nikola Firentinac. On nastavlja izgradnju u stilu čiste renesanse. Nakon Firentinca, katedrala još nije završena, stoga na njenoj gradnji dalje rade mletački graditelji Bartol i Jakov iz Mestre, te zadarski majstor Mestičević.
Šibenska katedrala je trobrodna bazilika dimenzija 38x14 m i sa najvišom visinskom točkom na vrhu kupole od 38 metara. Posvećena je 1555. godine, a posvetio ju je biskup Ivan Štafilić.
Zbog svojih iznimnih vrijednosti, šibenska katedrala je 2000. godine uvrštena na UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.
Katedrala je izgrađena na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu romaničke crkve sv. Jakova. Gradnja nije brzo završila, čak što više – trajala je nešto više od 100 godina.Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira još od 1298. godine. U tom periodu je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov grada. Na taj način je potreba za katedralom došla prirodnim slijedom, koji se događao u većini drugih gradova.
Katedrala Šibenik zanimljivosti
Izgradnja katedrale
Odluka o gradnji donesena je 1402. godine, kada su započeli pripremni radovi. Ipak, pravi početak gradnje objekta krenuo je tek 1431. godine, a izgradnja je trajala uz prekide do 1536. godine. Prvo desetljeće na izgradnji katedrale rade mletački gotički graditelji i šibenski klesarski majstori Andrija Budčić i Budiša Statčić. Za to vrijeme izgrađen je južni i sjeverni zid, donji, gotički dio pročelja i oba portala crkve. Na katedrali su radili Juraj Dalmatinac, Radivoj Bogosalić, Radonja Grubačević i Nikola Marković.
Kada je osnovana biskupija 1298. godine, postojeća crkva sv. Jakova na glavnom gradskom trgu promovirana je u stolnu crkvu. No, kako je bila malena i neprikladna za tu namjenu, odlučeno je da biskup i grad osiguraju sredstva za gradnju nove katedrale.
Krajem 14. stoljeća, nakon što je u invaziji Mlečana stara katedrala sv. Jakova oštećena, odlučeno je da se gradi nova. 1402. godine, zalaganjem biskupa Bogdana Pulšića osnovan je fond za njezinu gradnju. Na žalost, zbog nepovoljnih političkih prilika, a potom i raznih drugih nedaća koje su zadesile Šibenik, gradnja nove katedrale počela je tek tri desetljeća kasnije postavljanjem kamena temeljca 1431. godine.Katedrala je dovršena 1536., a 1555. godine posvetio ju je biskup Ivan Lucije Štafilić. Nakon temeljite obnove u 19. st. katedrala je ponovo posvećena 1860. godine.
Šibenska katedrala unutrašnjost
Zanimljiv tijek gradnje
Zanimljivo je da izgradnja šibenske katedrale obuhvaća tri različite stilsko-razvojne faze od kojih se prva naziva po biskupu Boganu Pulšiću (1402.-1437.), koji je započeo s njezinom gradnjom, dok se preostale dvije nazivlju po dvojci najznačajnijih arhitekata koji su definirali njezin današnji lik – Jurju Matijevom Dalmatincu i Nikoli Ivanovom Firentincu.
Gradila se više od 100 godina, a kroz taj period katedrala je nastajala sukcesivnim izmjenama triju različitih arhitektonskih koncepcija. Tijekom izgradnje su se izmijenila tri različita stila: prvi gotički, drugi mješoviti gotičko-renesansi i treći renesansni.
Od 16. stoljeća na katedrali su kontinuirano rađeni brojni manji popravci. Popravci su prvenstveno bili u nastojanju da se zaustavi propuštanje vode. U drugoj polovici 19. stoljeća zalaganjem šibenskog arhitekta Paola Bionija, i uz potporu austrijske vlade izvršena je temeljita i sveobuhvatna restauracija (1843-1860).
Nakon drugog svjetskog rata u cijelosti je obnovljena sakristija (1947.-49.), da bi se kasnije (1961.) uradila kompletna statička sanacija katedrale.
Tri granate ispaljene s broda bivše JNA 18. rujna 1991. g. probile su kupolu katedrale. Sanacija oštećenja kupole izvršena je od 23. kolovoza 1996. do 14. ožujka 1997, a program održavanja (čišćenje) i nadgledanja se nastavlja i dalje.
Jedina građevina u Europi koja je sačinjena isključivo od kamena
Ovo je možda i najzanimljiviji detalj, barem što se tiče tehnike gradnje i arhitekture ove građevine.
Šibenska katedrala je jedina takva građevina u cijeloj Europi izgrađena isključivo od kamena. Za izgradnju katedrale nije se upotrebljavala vezivna žbuka, niti bilo kakvi drveni konstruktivni elementi.
Pored toga, šibenska katedrala je prva montažna građevina u Europi sagrađena na principu utorenih ploča. Ovakve građevine se u Europi počinju pojavljivati tek u 19. stoljeću. Katedrala sv. Jakova u Šibeniku jedina je građevina u Europi čiji volumen izvana u potpunosti odgovara obliku unutrašnjih prostora.Poznata je po ikonografskim inovacijama, među kojima posebno mjesto zauzimaju friz od 74 skulpture glava (slike), koji slovi za najbrojniju i najkvalitetniju galeriju portreta izloženu kao javni spomenik na jednom sakralnom spomeniku u Europi, kao i uvođenje reljefa Boga Oca s golubicom Duha i anđelima na svodu krstionice šibenske katedrale.
Majstori gradnje – Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac
Prvo desetljeće na izgradnji katedrale rade mletački gotički graditelji (Francesco Giacomo, Antonio Busato i Lorenzo Pincino, te šibenski klesarski majstori Andrija Budčić i Grubiša Statčić). Kasnije, 1441. godine je za glavnog graditelja katedrale postavljen Juraj Matejev Dalmatinac, koji je gradnju katedrale vodio sve do kraja života 1475. godine.
Kao majstor kasne/cvjetne gotike i začetnik prijelaznog gotičko-renesansnog stila u Dalmaciji, svojim je zamislima promijenio prvobitnu koncepciju crkve, dajući joj monumentalni značaj.
Nakon smrti Jurja Dalmatinca gradnju šibenske katedrale nastavlja Nikola Firentinac. On nastavlja izgradnju u stilu čiste renesanse. Nakon Firentinca, katedrala još nije završena, stoga na njenoj gradnji dalje rade mletački graditelji Bartol i Jakov iz Mestre, te zadarski majstor Mestičević.
Šibenska katedrala je trobrodna bazilika dimenzija 38x14 m i sa najvišom visinskom točkom na vrhu kupole od 38 metara. Posvećena je 1555. godine, a posvetio ju je biskup Ivan Štafilić.
Privatni smještaj direktno od vlasnika na www.SMJESTAJ.com.hr/trazi
Prati nas na facebooku za više članaka o Hrvatskoj. Podijeli ovaj članak klikom na gumbe desno. Hvala
Nadogradi ovaj zapis
Bio si na ovom mjestu? Podijeli s nama svoja iskustva ili fotografije.
Napiši svoju verziju članka. Nagrađujemo vlasnike apartmana.
